Virski Maradona

Sjedim u automobilu parkiran kod Višnjika s mislima na proteine kojima se ubijam već mjesec dana. Dan je vruć, sparan i predug već cijelo jutro. Zvoni mi mobitel. Broj 207.

- Znaš ko je na Viru? – pita me. Briga me, pomislim. Ipak pitam …

- Ko?

- Ne’š virovat.

Moram, takav je posao, opet pomislim.

- Maradona! – dramatičan je glas s druge strane. – Imam i sliku, dodaje.

- Šalji – kažem, i za pet minuta sam uz računalo. Stvarno, Maradona!

Besplatno na Lanterni

Nekih pola sata kasnije prilično nabrijan već sam parkiran ispred agencije. Tu su na slici Jakov i Maradona bili zagrljeni, a po posljednjim informacijama zadnji put je viđen na kavi, nakon što se buggyjem vozikao po otoku. Trčim do mjesta ukazanja, kod Kapovićevog kafića, i pitam zbunjenu konobaricu:

- Gdje je otišao?

- Ko?

- Maradona.

- Koji je to?

- Malen, tamniji ten, Latino faca, crna kosa i brada, lanci, tetovaže…

- Ne znam. Tek sam došla.

Uzimam broj od Danijele, ona je radila jutarnju smjenu, pa ponavljam ispitivanje.

- Malen, tamniji ten, Latino faca, crna kosa i brada, lanci, tetovaže…

- Aaaa, bio je jedan sličan.

- Što je pio, s kim je bio, gdje je otišao?

- Puno me pitaš – zaključuje Danijela razgovor.

Okrećem 207. Saznajem kako Mali zeleni vozi bijeli Caddy sa zatamnjenim staklima i njemačkim registracijama, i da ga Jakov i Dare bjesomučno traže po Viru. Agencijske

cure Ivana i Tanja također. Vijest se polako proširila po Viru, od vidioca do Jakova,

preko Jakova do mene, od mene do Ane, od Ane do dopisništva „Slobodne“…

Panika je u redakcijama.

Već sam na Mulu kod Tonćija, pa u „Kotarini“ kod Mirka. Dolaze Dare i Jakov. Palim diktafon. Za početak, dobra priča su i vidioci. Dare i Jakov su se raspričali.

Zvoni mi mobitel. 204.

- Našle su ga! One sada idu prema njemu, pokušavaju te dobiti na mobitel – uzbuđen je glas s druge strane službenog iPhonea.

- Di je? – pitam.

- Negdje u Lučici. Daj im reci da mu ponude Lanternu besplatno, dva tjedna najmanje. Imaju prospekte…

Kakva čast! Rukovanje s nogometnim božanstvom

Maradona govori njemački

Lučica je bila mirna, idealna za kupanje. Vrijeme vruće i sparno. Kupača oko dvadesetak. Oko jednog, mala gužva. Crna, poluduga, gusta i kovrčava kosa zabačena iza uha otkrivala mu je ljubav prema osamdesetima, a prosijeda brada, iako utisnuta ispod velikih sunčanih naočala koje su skrivale veći dio lica, poznati portret. Rećina je bila na lijevom uhu, preko desnog ramena razmetala se tetovaža Che Guevare, a srebrni lanci s križevima i raspelima oko vrata otkrivali su drskog i kontroverznog

Argentinca. Majko mila, pomislim, i vadim foto-aparat.

Maradona je miran, ljubazan, potpisuje autograme, pozdravlja rukom. Prilazi mu Ana, pokazuje na mene i govori kako sam ja najveći fan.

- Od malena navija za Argentinu – dodaje.

Maradona nema pojma što mu Ana govori, ali pruža ruku i dopušta fotografiranje.

- Ola!

- Thank you, Diego – kažem, pa pregledavam fotke.

- Kakav je ovo kadar? Gdje su mi noge? Kako ću ovo razviti i staviti na zid? – zlovoljno prigovaram, dok se Maradona neumorno fotografira s kupačima na Lučici. Što je više znatiželjnika, to je vrijednost fotografije manja, mislim u sebi. Doznajem kako su Ivana i Tanja odradile posao i intervjuirale menadžera herr Otta, jer Maradona nije bio raspoložen, pa saznale kako je zadovoljan s Virom, sviđa mu

se mediteranska kuhinja, more mu je čisto ko suza, uskoro će u Zadar gledati reprezentaciju Hrvatske na Euru, svratit će na Zrće, otići do Nina, Bola i Dubrovnika, a Veko će sutra napraviti party.

Dare se fotografirao s Diegom

Već sam u prostoru agencije i pokušavam prebaciti fotografije na računalo. Po običaju ne ide, pa intervjuiram Tanju. Ivana se vratila na Lučicu po naočale, i po još koje

pitanje za Maradoninog menadžera.

- Stvarno je bio ljubazan. Čak nas je poljubio i zagrlio, slikao se s prospektima i brošurama, pitao nas kako se zovemo i čime se bavimo. Ponudile smo mu besplatno ljetovanje na Lanterni, ali kaže da je cijelo ljeto zauzet. Doći će možda sljedeće godine, rekao nam je, ali čim je vidio da dolaze novinari nestalo mu je dobro raspoloženje – priča mi Tanja.

- Novinari sve pokvare – dodajem samoironijski, ne sluteći istinu koja će se sa zvukom Marimbe na službenom iPhoneu početi otpetljavati.

- Jel’ Maradona govori njemački? – pita me Ana koja je ostala na Lučici.

- Njemački? Ne govori ništa osim španjolskog i talijanskog. Možda natuca engleski – stručno objašnjavam činjenice iz života nogometnog boga.

- Čula sam ga da s menadžerom priča na njemačkom. To nije Maradona. Nema ni Castrovu tetovažu na nozi – priča dalje Ana.

Tanja i Ivana s Diegom

Maradonin dvojnik

Brzinom munje surfam i gledam fotografije Maradone. Ima Castra na lijevoj nozi.

- Maradona ima Castra, ali tetovaža se može skinuti – ne dam da mi Ana pokvari sreću. U isto vrijeme Dare i Jakov u društvu kupača i pridošlih fotografa ushićeno gledaju kako virski Maradona pimpla loptom, žonglira kao da se rodio s njom, prevrće je po nogama, ramenu i – rukama.

Maravillosamente! Mágico! Milagrosamente! Por arte de magia! – pisao bi kolega Amigo Magdić. Samo je Maradona imao magiju u lijevoj…

Lijevoj?

- Ovaj igra desnom – neumoljivo kaže Ana.

- Je, je, rekao je to i Ivanin dečko. On ga je vidio ujutro na Lučici kako igra desnom i odmah je rekao da to nije Maradona – upleće se Tanja.

Care daj loptu! - viče Diego

U međuvremenu pred agenciju stižu svi: Ana, Jakov, Dare, Ivana, Adela koja mora prebaciti fotografije na računalo ali nema kabel, i Sani kojega sam zadužio da snima

Maradonu dok sam pokušavao prebaciti fotke. Pokazuje mi fotke naslovljene „virski prizori“ na kojima je Maradona u tragovima, ali kupaćih tangi i bikinija kol’ko hoćeš.

- Ukucaj Maradonin dvojnik – kažem Ivani koja je kod računala.

Otvaraju se slike Maradone kojega smo vidjeli na Viru.

Malo bucmastiji obrazi, drukčije uši i uočljivo deblje usnice. Abi Atici, alias Diego, Turčin iz Njemačke. Uzbunio je Allianz arenu u Münchenu i prevario barem

66 tisuća gledatelja na stadionu. Ima svoju web-stranicu, reklamira neka osvježavajuća pića i tvrtku kojoj je vlasnik, valjda, herr Otto, vlasnik kuće na Viru.

- Odma sam ja zna da to nije Maradona.

- I ja isto, nešto mi je falilo – čulo se sa svih strana.

- Ma, kupio je Vranac od 20 kuna na akciji u „Konzuma“, to ne bi pravi Maradona – pravim se i ja general poslije bitke. Dare još ne može vjerovati, kao i ja već je vidio svoju fotku s Maradonom na zidu. Jakov ne izgleda dobro. Utučenost mu prelazi u zelenu boju. Ana razuvjerava redakciju u već gotovu stvar i senzaciju. Ja se tješim da je i Abi dobra priča.

Dok polako spremam opremu, Virom juri reporterski automobil HRT-a.

Čuli su da je Maradona na Viru.