Morski stećci

Kasno ljeto neumoljivo je grijalo i kroz zatvorene škure. Snovi su me vodili kroz podsvjesne avanture, kad me je iznenada trgnula Marimba sa službenog iPhonea. Još snen, u jedva osam manje kvarat ujutro, gledam na monitor. Nije broj 203, 204, a nije ni 205, 206 ili 207, ili bilo koji drugi službeni ili memorirani broj.

„U Crnu Goru takve šalje na robiju“ – sjetim se u jednoj Rambovoj pjesmi primjerene kazne za ovog telefonskog manijaka. Srećom, novinarski poziv i dugi staž svojevrsnog magneta za ispovijedi svake vrste kod čovjeka stvore određene sklonosti.

- Molim? – pristojno se javim.

- Ovdje Vlado Horvatović iz Ivanić-Grada. Na Viru sam i imam jednu dobru priču za vas, kaže glas s druge strane.

- Kakvu priču? – pitam dok pokušavam doći k sebi.

- Pa, znate, ja sam amaterski kipar i napravio sam morske skulpture na Radnjači. Ljudi se dive mom radu, hvale ga, a meni to daje unutarnji osjećaj mira i sklada, budistički rezonira moj sugovornik.  

Sjetim se tada reportaže s jednog portala koju sam pročitao prije koji dan. U Petrčanima su, pisalo je, preko noći niknule morske skulpture, a da stvar bude zanimljivija – nitko nije vidio osobu koja ih je izradila. Nisam ni ja, ali sam ga, makar i u ovo rano jutro, barem čuo.

Mali T-Rex proučava usnulu žabu

Kamene figure

Vozim se Radnjačom pokušavajući pronaći morske skulpture. Gledam prema obali i ništa mi ne pada u oči, pa se okrećem kod plaže na Biskupljači na kojoj je prije koju godinu Viktor Aloj spalio televizor, primjerak „Slobodne“, proglasio se kraljem čovječanstva i potom odrekao krune. Uspostavljam telefonski kontakt s kiparom Vladom i zaključujem kako sam ga mimoišao za kojih dvjestotinjak metara. Vraćam se i silazim na plažu.

Ima preko trideset Celzijusa i primjećujem kako sam jedina odjevena osoba. Desetak ljudi lijeno se valja po šljunku. Prilazi mi čovjek u jarko narančastim i kariranim kupaćima s američkom zastavom omotanom oko glave. Ima žućkaste brkove, snažne je građe i odmah se predstavlja:

- Vlado, kaže.

- Kažo, kažem.         

Vlado prebire po kamenju i bira najbolje komade

  - Ovo su moje skulpture, govori mi pokazujući na hrpu postavljenog kamenja u plićaku plaže na Radnjači. Kao nekim čudom, najveći komadi kamenja elegantno leže na manjima u nizovima koji, doslovno i simbolički, predstavljaju ptice, ljude, životinje i sve što Vladi padne na pamet. Komade kamenja metodom slučaja i pokušaja vadi s morskog dna i slaže ih jedne na druge kako bi dobio odgovarajuću figuru. Potom neko vrijeme uživa u promatranju, fotografira ih mobitelom, odgovara na pitanja znatiželjnika, i na kraju ih sam razmontira kako se ne bi srušili i ozlijedili nekog kupača.

- Teži komadi nose strukturu, objašnjava mi, ali uvijek moram biti na oprezu.  

Ove morske kaktuse, kako ih naziva autor jer niknu i nestanu u jedan dan, a možda je bolje reći – morske stećke, s obzirom na građu i motive, Vlado radi već pet-šest godina. Počeo je u Žitnoj, nastavio na Kozjaku, Torovima, Privlaci, Petrčanima i Radnjači.

- Potaknulo me igranje s kamenjem i ukrašavanje prirodnim materijalima. Ne biram komade, već uzimam kamen kako mi se nudi, priča mi Vlado. I tako, nakon dužeg olimpijskog ciklusa bavljenja s kamenjem i s dosta prakse, 59-godišnji željezničar HŽ-a pred mirovinom odlučio je izaći pred javnost i prepustiti se njezinom sudu.

- Nije loše, čuje se sa strane.

- Was ist das? Giraffe?

- Nije. To je gladna ptica.

- Stari pas s velikim ušima.

- Šeks.

Vlado ignorira nagađanje oko simbolizma posljednjeg primjerka kojega je na brzinu sastavio u plićaku, pa ga razgledava tražeći neku udubinu ili ravniji komad kamena na koji će, eventualno, smjestiti dodatni komad.

U jednom trenutku, učinilo mi se, gotovo da ga je upitao „tko si ti?“

- Jel' momče, otkud si ti?

Nema odmora u Božjoj hladovini

Kako „umjetničko ludilo“ nikad nije osamljeni slučaj, tako nam se u razgovoru pridružio simpatični dječarac Arijan. Još dok je Vlado demonstrirao postavljanje skulptura i poziranje pred fotoaparatom, Arijan je vrijedno popravljao srušene skulpture iznova im dajući život i trenutno značenje.

- Bilo mi je dosadno na plaži, pa sam se odlučio zabavljati, govori mi 11-godišnji Arijan iz Osijeka.

- Arijan je moj umjetnički šegrt. Vrijedan dječak, a pokušavaju i drugi, svjedoči Vlado o epidemiji. No, tko god i gdje god da je postavljao morske skulpture, veći niz ili viši kameni oblik od Vlade još nitko nije napravio. Tako je najveći komad ikad postavljen na Viru i okolici imao blizu tri metra, a nosilo ga je deset komada kamenja. U Petrčanima je napravio pedesetak skulptura duž cijele obale i tako dospio na naslovnicu portala, a bilo bi i većih komada da Vlado, kad ode doma u Ivanić-Grad, može nesmetano vježbati s kamenjem. No, taj grad u Zagrebačkoj županiji s dugom tradicijom školstva nema kamenja, pa se Vlado snalazi s drvenom, staklenom i drugim građama.

I dok virski kipar tako ljetuje postavljajući kamene gromade na plažama, gospođa Barica, Vladina poštovana supruga, zaziva Svetog Jakova, Pavla, Petra i druge zaštitnike umjetnika, misionara, izrađivača šatora i protiv zmijskih otrova, pokušavajući dokučiti zašto normalan čovjek troši energiju na zvizdanu umjesto da se, poput drugih, odmara u Božjoj hladovini. 

Arijanu nije sve polazilo za rukom ...

Flower Power filozofija

Za razliku od Vlade, koji strastveno crnči na „plus 30“ potvrđujući osnovne principe dinamike energije, njemački ljubitelji Flower Power filozofije naoružani klasičnim modelom VW kombija ovog su ljeta okupirali put prema Lozicama izležavajući se usred borovika, pjevušeći hitove Janis Joplin i „duvajući sve u 16“. Nakon što je njihova nazočnost uzbunila susjede i vatrogasnog zapovjednika Glavana, isti su brzo uklonjeni – rekli bi u svakoj pristojnijoj PU, ali duh njihove hipi komune kao da se podmuklo uvukao u pristojan svijet.

Već sutradan, u pripremi virske brošure za strane turiste, umjesto Municipality Vir u značenju Općine Vir, tako je osvanuo prijevod Community Vir. Srećom po virski turizam i grešku u prijevodu, ista je brzo uklonjena – rekli bi u svakoj pristojnijoj PU, ali duh prijevoda kao da se podmuklo uvukao u pristojan svijet. 
Dva dana kasnije, u pripremi novog broja „Virskog lista“, umjesto uobičajenog navođenja općinske tvrtke za poduzeća u vlasništvu Općine Vir, napisao sam – komunalna poduzeća.